Vaš tim je verovatno sposoban. Ali uporno vas pita za stvari koje biste očekivali da sami reše. Razlog nije nedostatak inicijative. Razlog je što nije jasno: ko sme da odlučuje, do koje granice, i šta se dešava ako pogreši. Bez tih odgovora, odluke gravitiraju nazad ka vama — i vi ponovo postajete usko grlo, čak i kad to najmanje želite.

Tim vas pita jer sistem ne daje odgovore

Kada član tima dođe do vas sa pitanjem, često ne traži samo odgovor — traži dozvolu. To znači da ne zna ko je ovlašćen da donese tu odluku. Dobar sistem odlučivanja ne govori samo šta treba uraditi, već i ko to sme da odobri, i u kom trenutku.

Granice odlučivanja koje moraju biti jasne

Svaki tim treba da zna tri stvari: koja pitanja mogu rešiti sami, koja treba da konsultuju, a koja mogu rešiti samo vlasnik ili menadžer. Kada te granice nisu jasne, sve automatski ide u najvišu kategoriju — direktno vama, bez obzira koliko je pitanje rutinsko.

Dobar sistem smanjuje strah od greške

Ljudi ne izbegavaju odluke zato što su lenji — izbegavaju ih zato što se boje posledica. Ako tim zna da postoji sigurnosna mreža (jasni kriterijumi, mogućnost konsultacije, kultura učenja iz greške), odlučivanje postaje manje rizično, pa se češće i dešava.

Šta vlasnik zaista mora da odobri

Vaš posao nije da odobrite svaku sitnicu. Vaš posao je da definišete pravila igre. Vlasnik ili operativni menadžer treba da drži strateške odluke, finansijsku sigurnost, odnose sa ključnim partnerima i kulturu firme — sve ostalo može biti delegirano, ako je sistem jasan.

Od odluka do dijagnostike

Ako želite da tim počne da odlučuje bez vas, ne počinje se rečenicom “budite samostalniji”. Počinje se mapiranjem odluka, granica i odgovornosti. Dijagnostika timskog odlučivanja brzo pokazuje gde je sistem jasan, a gde je i dalje potrebno da se uključite lično.

Želite da ovo primenite u svom poslovanju?

Zakažite razgovor i porazgovarajmo o sistemima koji odgovaraju vašoj fazi rasta.

Zakažite razgovor →